Dr. Andrew Jeremy Wakefield je 1998. godine objavio istraživanje u kojem je povezao pojavu autizma s cijepljenjem protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MPR). Krenula je lavina… Provedena su naknadna istraživanja i dokazano je da su podaci falsificirani, ali šteta je učinjena. Krenuli su natpisi, a mnogi su jedva dočekali neku novu aferu, teoriju zavjere, novi dokaz da ih se masovno truje jer je uvijek lakše kad je netko drugi kriv za sve. Jutros sam pročitala na online portalu da se planira rasprava treba li cijepljenje biti obavezno ili da se omogući roditeljima slobodan izbor. Po meni mogućnost slobodnog izbora je jako loša ideja!
Da bi nas kolektivni imunitet štitio od mogućih epidemija potrebna je procijepljenost populacije oko 95%. Kako će izgledati kad se uvede sloboda izbora? Kao i za sve drugo što ne moramo. Koliko od nas bi išlo na tehnički s autom svake godine da ne moramo?! Koliko bi od nas išlo na sanitarne ili sistematske preglede da ne moramo?! Jedan jako mali postotak!
Isto će se dogoditi i s cijepljenjem uz još možda i veći pad zbog straha i neupućenosti. I onda pada kolektivni imunitet i bolesti koje su skoro pa iskorijenjene, vraćaju se… Nastradati će, ne samo oni koje roditelji nisu htjeli cijepiti već i oni koji se još nisu stigli procijepiti. Tko će za njih biti odgovoran??
Bolesti za koje je uvedeno obavezno cijepljenje
DIFTERIJA: po život opasna zarazna bolest uzrokovana bakterijom Corynebacterium diphtheriae. Jedini poznati rezervoar bakterije je čovjek, a prenosi se kapljičnim putem i izravnim dodirom s kože na kožu. Bakterija se na koži ili sluznici respiratornog trakta umnaža i luči difterični toksin. Prije uvođenja rutinskih cijepljenja ova bolest je bila među glavnim uzročnicima smrti dojenčadi.
PERTUSIS (ili magareći kašalj): infekcija dišnog sustava koju karakterizira “magareći” zvuk kada osoba udiše zrak. U SAD-u je ubijao 5.000 do 10.000 ljudi na godinu prije nego je cjepivo postalo dostupno. Cjepivo je promijenilo ovu statistiku, te je tako između 1985-88 g. od pertusisa umrlo manje od 100 djece. Prema WHO-u, 2000.godine od pertusisa je bilo zaraženo 39 milijuna ljudi, a umrlo oko 297 000.
TETANUS: akutna infektivna bolest (anaerobna infekcija) koju uzrokuje anaerobna bakterija Clostridium tetani, karakterizirana intermitentnim toničkim grčevima voljne muskulature.Tetanus diljem svijeta godišnje uzrokuje 50.000 smrtnih slučajeva. Od tetanusa češće obolijevaju stariji bolesnici, kao i bolesnici s opeklinama i kirurškim ranama. Infekcija također može nastati u maternici, u postpartalnom razdoblju (ginekološki tetanus) i u pupku novorođenčeta (tetanus neonatorum). Preboljela bolest ne ostavlja imunitet.
Tetanus je vrlo važna preventabilna bolest, osobito njen neonatalni oblik. Ukupna smrtnost, širom svijeta, iznosi 50%; smrtnost je najveća kod najmlađih i najstarijih bolesnika i kod narkomana.
OSPICE: vrlo zarazna virusna bolest iz grupe osipnih groznica, koja uglavnom pogađa djecu. Bolest se klinički manifestira općom slabošću, malaksalošću, groznicom i pojavom osipa koji se postepeno širi po koži od lica i vrata, prema trupu i udovima. Bolest prolazi kroz tri stadija, a u nekim slučajevima može se završiti i komplikacijama kao što su upala pluća i mozga. Morbili su jedna od deset najznačajnijih zaraznih bolesti za ljude. Godine 1980, prije nego što je započela primjena imunizacije protiv morbila, ona je bila široko rasprostranjena, sa oko 2,6 milijuna smrtnih slučajeva u svijetu.
Prepoznajući potencijal imunizacije u suzbijanju morbila i smanjenju smrtnost među djecom, njena obuhvaćenost se može smatrati markerom kvalitete dječje zdravstvene zaštite.
PAROTITIS: virus ponajprije zahvaća žlijezde slinovnice, izazivajući njihovo povećanje, a uglavnom zahvaća zaušne žlijezde. Virus može zahvatiti i ostale organe, kao što su središnji živčani sustav, testisi, gušterača, te može dovesti do gluhoće, meningitisa, neplodnosti, pa čak i do smrti.
RUBEOLA: prenatalna zaraza, tj. infekcija majke tijekom trudnoće, koja se transplacentrano prenese na fetus može imati ozbiljne posljedice intrauterino (npr. pobačaj, kongenitalne malformacije organa ili organskih sustava) i/ili nakon rođenja. Novorođenče s kongenitalnom rubeolom može imati razne simptome koji se mogu razvrstati u prolazne (npr. niska porođajna težina), trajne (npr. gluhoća) i razvojne (npr. miopija). Najčešće manifestacije kongenitalne rubeole su gluhoća, katarakta i glaukom, kongenitalne malformacije srca i mentalna retardacija.
POLIOMIJELITIS: virusna infekcija koja uzrokuje ozbiljnu bolest – paralizu (nemogućnost pomicanja ruku i/ili nogu). Virus također može uzrokovati smrt zaražene osobe, obično tako da izazove paralizu mišića koji omogućuju disanje. Prije pojave cjepiva protiv ove bolesti poliomijelitis je bio česta bolest, koja je paralizirala i usmrtila na tisuće ljudi.
HEMOFILUS INFLUENZAE TIP B: bakterija koja uzrokuje čitav niz ozbiljnih bolesti, a najčešće napada djecu mlađu od 5 godina. Dijete se može zaraziti Hib-om u kontaktu s drugom djecom ili odraslim osobama koji su nositelji te bakterije, a da to ne znaju. Klice se prenose s odrasle osobe ili djeteta na dijete kapljičnim putem ili putem sekreta iz dišnih putova. Ako bakterija ostane u djetetovu nosu ili grlu, dijete se vjerojatno neće razboljeti.
Međutim, prijeđe li na druga mjesta u dišnom sustavu ili uđe u krvotok, ta će bakterija uzrokovati teške probleme. Gnojni meningitis najčešća je bolest uzrokovana Hib-om. Od njega obolijevaju djeca do 5. godine života, a najugroženija su ona od 6-11 mjeseci starosti. Bolest završava smrću za 2-5% oboljelih a može ostaviti i trajne posljedice u vidu duševne zaostalosti, gluhoće i/ili poremećaja govora u 15-30% preživjele djece.
Hib također uzrokuje:upalu pluća,upalu hrskavičnog poklopca u grlu koja uzrokuje otežano disanje i gušenje,sepsu – prisustvo bakterija u krvi što dovodi do općeg teškog stanja: visoka temperatura, klonulost, otežano disanje, bljedilo, hladne ruke i noge, povraćanje,upalu zglobova. Prije uvođenja cijepljenja protiv Hib-a u obvezne programe cijepljenja u razvijenim zemljama, ta je bakterija bila vodeći uzročnik bakterijskih meningitisa u djece mlađe od 5 godina.
Za razmišljanje
Pokušajte se samo prisjetiti zadnje prehlade: grlo žari, peče, svako gutanje sline kao struganje oštricom noža. Iz nosa curi, peče svaki dodir okolne kože ili je otežan prolaz zraka pa se mučite pokušavajući normalno disati. Boli vas svaka kost, mišić, vlas. Kao da vas je pregazio vlak. Glava kao balon. Pije se čaj na litre, špricaju razni sprejevi, sišu razne pastile, kupuju razni pripravci. Ljutnja na prehladu, na doktora koji (s pravom) ne propisuje antibiotik, na cijeli svijet (još ako vam poslodavac ne da slobodno), a radi se o običnoj bezazlenoj prehladi. Što bi tek bilo s gore navedenim bolestima i simptomima??
I za kraj: u posljednjem broju Medixa (specijaliziranog medicinskog časopisa) objavljeni su rezultati istraživanja u kojima je sudjelovalo 14 700 000 djece i u kojima je ispitivana učinkovitost i sigurnost MMR cjepiva. Primijećena je povezanost sa pojavnom febrilnih konvulzija, aseptičkog meningitisa i trombocitopenične purpure, ali ne i autizma, astme, leukemije, peludne groznice, dijebetesa tipa I, poremećajima hoda, Crohnovom bolesti, demijelinizirajućom bolesti, bakterijskim ili virusnim infekcijama. Neželjene reakcije na cjepivo su uvijek moguće (isto kao i anafilaksija nakon pojedene jagode, kikirikija, nakon tablete ili sirupa paracetamola, itd), ali smatram da je korist od cijepljenja puno veća od mogućih rizika…