U bolesnika sa zloćudnom bolesti nutritivna podrška i dobar nutritivni status imaju izravan i neizravan učinak na ishode liječenja. Uvođenje enteralnih nutritivnih dodataka povezano je sa smanjenjem stopa smrtnosti, rizika od komplikacija, skraćivanjem boravka u bolnici te općenito s boljim ishodom liječenja i boljom kvalitetom života bolesnika.
Liječnik obiteljske medicine ima značajnu ulogu u svim segmentima onkološke skrbi, pa tako i u praćenju nutritivnog statusa bolesnika te propisivanju namirnica za enteralnu prehranu na recept HZZO-a.
Međutim, unazad godinu dana uvedene su značajne promjene u smjernicama za propisivanje enteralne prehrane na teret HZZO-a.
Velik dio pacijenata nema adekvatno napisane preporuke za propisivanje enteralnih formulacija.
Povijesti bolesti onkologa i ostalih specijalista koji daju preporuku za nutritivnu podršku nerijetko ne sadržavaju sve elemente koje iziskuju klauzule za propisivanje!
Posljedično, pacijente se nerijetko mora vraćati bolničkom specijalisti kako bi on dopunio svoju preporuku (uspješno ili neuspješno).
Daljnji problem je potreba za upućivanjem pacijenta na „dodatnu“ kontrolu kako bi dobio preporuku za nastavak primjene nutritivne terapije, u trenutku kad je njegova sljedeća kontrola zbog temeljne bolesti za 1-2 mjeseca. To, u konačnici, stvara dodatne troškove i bespotrebno opterećuje sustav, a utječe i na suradljivost pacijenata