Iako je možda teško povjerovati da odluka što ćemo pojesti danas može utjecati na dostupnost i kvalitetu hrane budućim generacijama, proteklih se nekoliko desetljeća sve više raspravlja o aspektu utjecaja prehrane na okoliš.
Proizvodnja hrane jedan je od najvećih potrošača raspoložive slatke vode, doprinosi proizvodnji stakleničkih plinova te je jedan od pokretača gubitka biološke raznolikosti, izumiranja vrsta u degradacije prirodnih resursa. Održiva prehrana definirana je kao prehrana s niskim utjecajem na okoliš, koja doprinosi sigurnosti hrane i prehrane te zdravom životu sadašnjih i budućih generacija.
Održiva prehrana uključuje velike količine biljne hrane (povrće, voće, sjemenke, orašasti plodovi, mahunarke i hranu cjelovitog zrna) i umjerene do male količine hrane životinjskog podrijetla (crveno meso, perad, plodovi mora, jaja i mliječni proizvodi).
Održivost prehrane možemo potencirati konzumacijom lokalnih i sezonskih namirnica koje zahtijevaju manji transport, pakiranje i energiju za skladištenje te samim time manje utječu na zagađenost okoliša. Pakiranje hrane i pića koja se ne mogu reciklirati mogu imati značajan utjecaj na okoliš, stoga je poželjno izbjegavati nepotrebno ambalažiranje namirnica.
U Hrvatskoj je u posljednjim desetljećima sve manje ljudi koji proizvode vlastitu hranu, no nabavom namirnica iz lokalnog uzgoja, kod malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, osim očuvanja planeta, podržavamo i mala gospodarstva.
Kako bi prehrana bila održiva, preporuka je jedan dio mesa u prehrani zamijeniti biljnim izvorima proteina, prvenstveno mahunarkama poput graha, slanutka, leće i graška. Jedna od poznatih kampanja je međunarodno poznati “ponedjeljak bez mesa” koji potiče ljude da ne jedu meso ponedjeljkom kako bi poboljšali svoje zdravlje i očuvali planet.
Osim mesa i mesnih prerađevina, održiva prehrana podrazumijeva ograničavanje konzumacije mliječnih proizvoda. Isti su vrlo važan izvor kalcija i drugih nutrijenata, poput proteina, vitamina B, vitamina A i D te kalija, fosfora i magnezija. Samo smanjenje ili povremeno izbjegavanje konzumacije mliječnih proizvoda neće predstavljati problem za zdravlje pojedinca.
Na proizvodnju stakleničkih plinova uvelike utječu i otpaci hrane. Pravilnim planiranjem prehrane i iskorištenjem ostataka namirnica može se izbjeći gomilanje otpadaka hrane te posljedično smanjenje emisije stakleničkih plinova. Pravilnim planiranjem možemo izbjeći nepotrebnu kupovinu sastojaka koji se, ako ih ne iskoristimo za pripremu obroka, mogu pokvariti i završiti u smeću. Važno je također namirnice pravilno skladištiti. Namirnice koje se u skorije vrijeme ne planiraju iskoristiti za pripremu obroka, mogu se smrznuti, ukuhati, ukiseliti ili dehidrirati kako bi se produljila njihova trajnost.
U duhu održivosti prehrane, preporuka je namirnice maksimalno iskoristiti: od kostiju mesa i ribe te ostataka povrća, možemo pripremiti temeljce i juhe; povrće kojemu uskoro ističe rok trajanja možemo ugustiti u krem juhu, a voće izmiksati u smoothie i frapee.
Primjer praktične iskoristivosti jest zrela banana. Vrlo zrele banane su smeđe boje, često gnjecave i kao takve ljudi ih najčešće ne vole konzumirati. No zrela banana se zbog visokog sadržaja prirodnog šećera može iskoristiti kao prirodni zaslađivač za pripremu kolača i muffina, smoothija, krema ili zdravih sladoleda. Osim ploda banane, njena se kora također može iskoristiti za fertilizaciju biljaka, tretiranje kože ili smirenje mjesta uboda insekata.