Na početku pandemije COVID 19 većina je istraživanja bila usmjerena na kratkotrajne ishode bolesti, uključujući oštećenje jednog organa ili smrtnost. S odmakom vremena, pozornost se više usmjerava nadugotrajni učinak koji je definiran perzistiranjem simptoma tri mjeseca od početka infekcije. Poznato je da su preegzistentne bolesti i rizični čimbenici važni prediktori lošeg ishoda COVID 19 uključujući potrebu za intenzivnim liječenjem ili smrt. Bolesnici s malim rizikom, a to su mlađe osobe bez značajnijih komorbiditeta, predstavljaju oko 80% populacije.
Prema rezultatima nedavno objavljenog istraživanja provedenog u Velikoj Britaniji koja je uključila 201nbolesnika s niskim rizikom i simptomima COVID 19, njih gotovo 70% imalo je oštećenje jednog ili više organa četiri mjeseca nakon početka bolesti. Prosječna dob bolesnika bila je 44 godine, a od komorbiditeta, 20%je bilo pretilo, 6% je imalo hipertenziju, 2% šećernu bolest, 4% su buli srčani bolesnici, dok je 18% bilo hospitalizirano radi COVID-19. Simptomi i funkcija organa evaluirana je putem upitnika, laboratorijskih pretraga i magnetnom rezonanacom.
Najčešći simptomi dugotrajnog COVID-19 bili su umor (98%), bol u mišićima (88%), otežano disanje (87%) i glavobolja (83%). Kardiorespiraorni (92%) i gastrointestinalni (73%) simptomi također su bili učestali, a 42% bolesnika imalo je deset ili više simptoma.
Nedavna analiza podataka prikupljenih aplikacijom COVID-19 Symptom Study na više od 4000 korisnika s pozitivnim PCR testom, pokazala je da u jednog od dvadeset oboljelih, simptomi mogu perzistirati osam tjedana i više.
Prema njihovim podacima starija životna dob, ženski spol i veći broj različitih simptoma u prvom tjednu bolesti, bili su rizični čimbenici za razvoj dugotrajnog COVID 19, koji se najčešće očitovao palpitacijama, ubrzanim pulsom, glavoboljama i teškoćama s koncentracijom.